Tuesday, February 15, 2011

Biti kreativan u zoni komfora izaziva frustraciju ...


Zaobiđite frustraciju u sopstvenom kreativnom procesu ...

Ljudi hajde da nastavimo dalje ;)

Vrlo često tokom kreativnog procesa ljudi bivaju vrlo frustrirani, međutim, verujte mi  :) apsolutno nema potrebe za tim. Evo kako?

Prvo potrebno je znati strukturu kreativnog procesa:

  1. Faza intenzivne pripreme
  2. Faza inkubacije
  3. Faza iluminacije
  4. Faza prenošenja ideje u realnost
Prvo da definišemo zašto nam je potrebna kreativnost?  Da nam ne bi bilo dosadno, poznato, izvesno, nepromenljivo, zastarelo, ... ili da bi nam bilo beskrajno zanimljivo, da živimo u skladu sa promenama, da stvaramo nove stvari i obogaćujemo sebe i sopstveno okruženje.  Biti kreativan znači biti živ.

Drugo. Mislim da je korisno da sada pogledate sledeću niz i razmislite ;) u dimenziji vašeg ličnog iskustva. 

Individualne zone razvoja:

1. Zona komfora
2. Zona izazova
3. Zona krize
4. Zona panike

Kako da prepoznate kada ste u kojoj zoni i kako da upravljate sopstvenim kretanjem kroz zone?
Zonu komfora kod nas izazivaju svakodnevni rutinski zadaci. Ono što sa lakoćom završavamo, gde je sve poznato, lako i jednostavno. Zona u kojoj za nas nema nepoznanica. Znači vrlo dosadna :) zona.  Rekla bih i zona funkcionisanja na operativnom nivou. Automatski rad baziran na duboko ukorenjenim navikama. Problem nastaje kada težimo da permanentno ostanemo u zoni komfora, kada želimo da radimo poznate stvari, u kojima nema nekih bitnih promena. Naravno na svesnom nivou većina ljudi će reći : “ Ja to ne radim!” :) Ali da li je to baš tako …

Kako to da prepoznamo? U situacijama kada imamo zahtev da uradimo nešto za čiji ishod nismo poptupuno sigurni, ostvarenje cilja ne vidimo kao nešto izvesno, ali vidimo: trud, neverovatan napor ali ne i siguran uspeh. Ne znamo kako bi to tačno  uradili, ili ne znamo koji su nam resursi potrebni ili ne znamo kako i na koji način da ih obezbedimo. Ljudi ne može se biti komforan u izazovu, a kada vam se to desi znači da vam se pomerila zona komfora. Shvatite da su zone različite kod svakog od nas i da su vremenom promenljive. U tome je i lepota života. Ono što nam je danas izazov, to je sutra komfor.

Zonu izazova odlikuje postojanje centralnog problema kojeg je potrebno:otkriti, definisati, identifikovati opcije za rešenje, uraditi selekciju ideja, obezbediti prihvatanje ideje  i na kraju sprovesti rešenje. U zoni izazova se dešava kreativnost.  Međutim ne možemo preći na rešenje problema dok ne rešimo sopstveni samootpor. Upravo u ovom izlasku u novo mnogi ljudi koji obavljaju kreativan posao ulaze u stanje frustracije, stanje unutrašnje borbe sa sobom. Ulazak u samootpor se manifestuje trenutnim zakočenjem, ili bežanjem od zadatka, ili kontinuiranim odlaganjem. Nema potrebe za tim. Sasvim je normalno sebi reći istinu kakva god da je. Npr. : „Užasno me nervira sada ovaj zahtev, ne slažem sa njim!” Odlično! Navedite sebi zašto se ne slažete, diskutujte sa sobom ili sa osobom koja može da isprati vaše izlaganje na način da vam pruži kvalitetnu povratnu informaciju, ili … I u momentu kada osetite da ste se izduvali :), krenite u fazu podrobnog ispitivanja i istraživanja. Rečenica koja vam puno može pomoći je: “ U redu ne znam da li je to moguće, ne znam ni kako ću da dođem do cilja, ali sada upravo krećem”. Bravo! savladali ste sopstveni otpor ka novom , nepoznatom i neizvesnom. Naravno da ne znate jer da znate, to bi onda bilo staro, a ne novo :)

Biti kreativan u zoni komfora izaziva frustraciju.
Biti kreativan je moguće samo u zoni izazova. U momentu kada ste savladali sopstveni problem sa neizvesnošću rešenja i isplativosti truda i rada. Momenat kada ste se pomirili sa sobom i rekli hajde da …

I sada ste spremni da …

  1. Uronite u  obimno istraživanje različitih sadržaja na datu temu, pročitate iskustva drugih ljudi, najbolje prakse, pozitivne i negative aspekte određenog pristupa, … I radite to potpuno slobodno. Bez granica - tipa: “A ovo ne treba da čitam to već znam, ma daj to ne može biti istina, ovo je stvarno glupo, ovo ne vodi nigde, ma ne mogu sada i ovim da se zamaram, … “ Oslobodite se sopstvenog trasiranog puta, kako bi mogli da izvršite skretanje u nepoznato. Zašto? Pa teško ćemo doći do novih stvari ako samo premeštamo poznate elemente sa jednog mesta na drugo i nov raspored nazovemo kreativnošću :)
  2. U momentu kada ste došli do zasićenja i kada ne možete više da čitate, mislite i pričate na datu temu, tada pustite sve. Okrenite glavu i radite nešto sasvim deseto ili idite na trening, ili u šetnju, ili šta god. Tada nastupa faza inkubacije. Mozak obrađuje informacije i stvara nove veze.
  3. Momenat kada vam sine rešenje je faza iluminacije. Desio se novi uvid! I rekli ste AHA!
  4. I sada ostaje samo primena.
Pogledajte predavanje Elizabeth Gilbert.




Razmislite šta nju muči i kako ona vidi kreativnost? 

Neću da komentarišem pre vas. Čekam vaše komentare da prodiskutujemo njenu postavku kreativnog procesa kao i tekst koji prethodi.

Jedva čekam da čujem šta mislite …



5 comments:

  1. Da, potpuno se slazem da je kreativnost svakako iskorak iz samog sebe, iz svakidasnjeg naucenog ponasanja i razmislljanja. Da bi se realizovala, potrebna je zelja za promenom i jaka volja. Moze da nastane iz jakog zadovoljstva ali puno cesce nastaje iz velikog nezadovoljstva sopstvenim zivotom. Sa druge strane smatram da nikako ne treba odustati od kreativnosti zivota jer covek koji se odrekao svog sna, taj covek vise ne zivi.

    ReplyDelete
  2. Tako je Daki ;) Samo nastavi da se boriš za sve ono što ti je vredno.

    ReplyDelete
  3. Одувек сам се питао зашто понекад седећи сатима уз рачунар не могу да дођем до решења, а онда кренем у шетњу и после пар минута размишљања на ту тему све решим у својој глави. Поред овога што си навела о фази инкубације, мислим да је кључно и то, што проблем тада сагледавамо из других углова, и некако добијамо ширу слику.

    ReplyDelete
  4. Ono što je takođe bitno da znaš. Da nisi pre šetnje intenzivno radio na rešenju, ne bi ti se ništa desilo u inkubaciji. Ne bi mozak imao materijala da kroz inkubaciju dođe do čuvenog AHA. Često ljudi znaju da kukaju:) kako nešto ne mogu da reše, a kada postaviš par pitanja vidiš da nije uložen trud i rad. Super što sada znaš kako teče proces kreativnosti ;) smatram da kada čovek ne razume i ne prepoznaje procese ne može njima ni da upravlja. Sada smo rešili prvi preduslov.

    ReplyDelete
  5. Draga Sandra,

    Imaš moju podršku, blog ti je interesantan i jednostavno sročen, što je mnogo važno.

    Veliki pozdrav

    Natalija

    ReplyDelete